Ovo je moj kutak za odmor... (što je očigledno).
Kad sam tužna, tužna sam.
Kad sam sretna, sretna sam.
Kad sam ljuta, ljuta sam.
Razočarana, razočarana.
Upravo zbog toga, biće svega u mom malom kutku...
« Jupi... moj prvi post | Main | Prevara »
Kako da nađem riječi kojima bih se zahvalila nebu koje nas je spojilo. Da li je bila sudbina ili slučajnost da se na taj način sretnemo, upoznamo, zavolimo? Kakve su nas to moćne sile vodile da pristanemo na taj luckasti prijedlog samo da bismo iskazali poštovanje prema nekom trećem? I šta bi bilo da je jedno od nas reklo "ne"?
Ne bih se ja ni okrenula za tobom da sam te negjde srela. Ne bi ni ti za mnom! Možda sam nekada i prošla pored tebe ne znajući da si moja ljubav, čovjek sa kojim ću dijeliti život, snove, želje...
A da samo znaš na kakvom sam dnu bila samo nekoliko mjeseci prije nego što sam začula tvoje korake. To je jedina stvar koju o meni ne znaš. I ne trebaš da znaš da sam nekome ko mi je mnogo značio bila ona druga. Jer to ne govori o njemu nego o meni, koja sam dopustila takvo poniženje. I kad sam smogla snage da se istrgnem iz tog otrovnog zagrljaja, dala sam sebi oduška, provela nekoliko besanih noći i dana negdje daleko van ove svakodnevnice, obrisala prašinu i obećala sebi da ću dati ljudima priliku i da ću ih upoznati prije nego što donesem bilo kakav zaključak.
Zato sam, između ostalog, i pristala na taj ludi prijedlog. Čekala sam, ni sama ne znam šta ni koga, a kad sam začula korake, okrenula se... Kao da sam te cijelog života poznavala. I tačno pamtim prvu misao o tebi, nešto što sam vidjela u tvojim očima i u što vjerujem već dugo. Da mogu imati povjerenja u tebe, da nisi od onih lažljivih, pokvarenih. Iako, sa velikim razočarenjem iza sebe, nekako sam, bez kočnica, vjerovala da si drugačiji. I još vjerujem.
Ne, nisam se tada zaljubila u tebe, mada bi ovi leptrići u stomaku mogli reći da je to bila ljubav na prvi pogled. Ali, nije. Ljubav se desila kasnije, kad je zaljubljenost malo spustila loptu, kad sam se prvi put zabrinula zbog tebe i iskreno osjećala tvoju patnju.
Ta ljubav još traje i iz dana u dan se zahvaljujem i Bogu i onoj trećoj osobi koja je nešto vidjela u nama i vjerovala da smo stvoreni jedno za drugo. Ne znam kako joj je to pošlo za rukom i kako je imala toliko strpljenja da nas oboje nagovori na jedan takav sastanak (koji smo prezirali) ali sada sam sretna što jeste...
"Pitaj, ja sve bih ti rekla,
Tanka je linija između da i ne...ali pošto ne verujem u slučajnosti, ni ovo nije bilo slučajno. Piši!
Prepoznala si svoj srećni trenutak. Uživaj! Pozdrav :-)*
Hvala vam na ovim riječima. Kao i na dobrodošlici
| « | Septembar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
"Dok žena plače, suzama sprema zasjede"