Kutak za odmor

"I!? Jeste li se dogovorili oko prezimena!?"

2011/09/17,11:06

Ulazi sinoć moja sestra u našu kuću, udata već 17 godina i kaže: "Kako je to čudno. Živiš negdje 20 godina i onda se udaš, odeš iz svoje kuće, sve se promjeni." A ja zastadoh: "A tek ja, kako ću ja otići nakon skoro 30 godina!?"

I onda se sjetim nedavne rasprave oko prezimena, zašto žene uzimaju muževo prezime. Jedna kolegica je rekla da joj time otimaju identitet i da će zadržati svoje prezime. A i ja sam se na svoje navikla, živim sa njim već 28 godina i, unazad pola godine, nekako mi teško pada saznanje da više neću biti G.S. Nije to nikakvo pomodarstvo, već činjenica da volim svoje porijeklo i ponosna sam na svoje korjene. Sutra, kad se udam, negdje će pisati "Ta i ta, od oca tog i tog", a prezime mog oca nigdje se neće spominjati, kao da i ne postoji.

Na jednom vjenčanju, jedna mlada je to lijepo rekla: "Zadržavam svoje, da se zna od koga sam i uzimam njegovo da se zna čija sam". A na drugom, veliki dio gostiju sa mladoženjine strane je napustio svadbeno veselje i otišao uvrjeđen. Dakle, da li mi to pristajemo da nam uzmu naš identitet a oni ne pristaju da uz njihovo prezime stoji i naše.

Cijeli život se zovem ovako kako se zovem. Svi me znaju i po nadimku koji je izveden upravo iz mog prezimena. I, zaljubim se, zavolimo se, odlučimo da se vjenčamo i u jednom trenutku, više nisam G.S. nego neka druga. Ali, ne bi to meni bilo toliko bitno da nisam čula razna mišljenja muškaraca po tom pitanju. Neki su, naravno, tolerantni ili im je čak, svejedno a neki toliko isključivi da ne daju ni da se priča o tome.

Poznajem jedan par koji je kombinovao prezime ali tako da ona svom dodaje njegovo a on svom dodaje njeno. Po meni, katastrofa ali valjda oni imaju svoje razloge kao i ja svoje, pa im se nisam smijala niti čudila. A poznajem i slučaj kada su došli na najavu vjenčanja i kad je matičar pitao nevjestu koje će prezime uzeti nakon vjenčanja a ona odlučila da na svoje doda njegovo, došlo je do prepirke koja se završila tako što su izašli i nikada se nisu vratili, bar ne kod ovog matičara.

I sve me to nekako mučilo, kopkalo jer ne želim nekog tako zadrtog i tvrdoglavog da bi zbog prezimena bio u stanju da me ostavi. Zato sam morala postaviti stvari na svoje mjesto i reći svom dragom da razmišljam da budem G.M.S. Zastala mu je knedla u grlu i priznao je da mu nije baš svejedno ali da je to moja odluka i moje pravo, te da ne bi bilo u redu da mi išta zamjeri. A kupio me je rečenicom: "Prezivaj se kako god hoćeš, samo da se mi slažemo i razumijemo"

Zaslužio je da ipak razmislim :)

«	Septembar 2011					»
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30