Ovo je moj kutak za odmor... (što je očigledno).
Kad sam tužna, tužna sam.
Kad sam sretna, sretna sam.
Kad sam ljuta, ljuta sam.
Razočarana, razočarana.
Upravo zbog toga, biće svega u mom malom kutku...
Večeras se skupila ljutnja, zamjeranje, čuđenje ljudskom obrazu. I razmišljam da li je takav zaslužio da se opiše na ovim stranicama koje bi mi trebale služiti za odmor. Pa, možda i bi. Bolje da ove negativne misli stoje ovdje nego da ih skupljam u sebi i da, zbog nebitnih ljudi, ne mogu da zaspim.
Već dugo, možda godinu ili dvije, "upala" nam je u društvo djevojka. Kolegica sa fakulteta jedne od nas. Ok. Nikada nismo odbacivale nova lica, naprotiv. Uostalom, pojavljivala se jednom u 10 naših izlazaka pa je do nedavno nisam mogla ni procjeniti.
I na stranu sve ostalo, u njen karakter neću da ulazim jer nije mi čak ni drugarica. Ali, njeno prisustvo našim dnevnim kafama i večernjim izlascima se učestalo i nekako mislim da je trebala i sama zaključiti na koji način funkcionišemo sa finansijama. Danas imam ja, sutra ti, prekosutra treća i tako redom. Niti ko broji koliko je ko dao para, ni koliko je tura platio. Bitno da konobari ne trče za nama kad izađemo iz kafane.
Ali, pomenutoj osobi, nije navika niti da upita koliki je račun već je u redu da izlazi sa nama skoro stalno i naziva nas svojim društvom dok plaća tačno onoliko koliko je potrošila ili ne plati ni to. I svi smo to primjetili, svako sa dozom straha da kaže naglas, da ne bi neka od nas ispala škrtica zato što neko treći broji svaki novčić. A da ironija bude veća, neko treći ko ima sasvim dobar posao, u odnosu na ostale.
I preko svega bih ja nekako prelazila jer nisam konfliktna osoba i neću da zbog siće gubim obraz ali ovo danas je prelilo čašu. Odlazimo na babine šestoj drugarici koja je 100 KM daleko i dogovaramo se da dijelimo trošak za gorivo. Naravno, svaka od nas daje podjednako, neke čak i više nego što treba a "kolegica" kaže kako nema sada sitno, daće kasnije. Kasnije, sjedimo u kafiću, prepričavamo doživljaje i na kraju svega, ista ona vadi siću iz novčanika i ponovo plaća samo svoje piće dok druga (nezaposlena) pita jesmo li još nešto dužne povodom goriva. Samo pogled, kao "nisam iz te priče" i rastanak.
E pa, draga moja, sa mnom više nećeš piti kafu. Ili ja neću sa tobom...
"Da li odista smatrate da je slabost popuštanje pred iskušenjem?
A ja vam kažem da postoje užasna iskušenja koja zahtevaju snagu i hrabrost da bi im se čovek prepustio.
Staviti čitav život na kocku zarad samo jednog trenutka. Sve rizikovati
u magnovenju – bilo da se radi o užitku ili moći – ne, u tome nema
nimalo slabosti."
O. Vajld
Koliko čovjek treba biti jak ili slab da bi "pristao" na prevaru!? Kažem"pristao" jer vjerujem da je to stvar izbora. Ne može te nijedna djevojka niti ijedan momak prisiliti na takav grijeh, ne znam koliko da se nudi i nameće. Stvar je izbora hoćeš li misliti o osjećanjima onoga ko te voli i čeka kod kuće ili ćeš misliti o svojoj "reputaciji" i iz straha da ne ispadneš "šonja" popustiti pod pritiskom zanosne plavuše (ili crnke, kome se više sviđa).
Jeste, možda treba hrabrosti za takav čin. Makar onda kad želiš da ostaneš u vezi koju si upravo upropastio. U suprotnom, i sam ćeš se pobrinuti da se prevara desi. I onda moliš, kuneš se, uvjeravaš, obećavaš. Ne, nije do tebe, nisi planirao, zavela te, nisi bio svjestan šta radiš, nikada to nećeš ponoviti, bla, bla... Radiš moguće i nemoguće samo da zadržiš onu koju voliš više od svega. A o čemu si razmišljao kad si pokleknuo pred iskušenjem!!!
Ne padam više na ovakve priče. Sa 20 godina jesam, itekako. Vjerovala naivno da je sve zbog pića. Sad bih mu rekla da prestane piti.
Ne može mi niko reći da postupcima ne vlada razum kad se nađe u takvoj situaciji. Kao da se ja nisam našla u opasnoj blizini nekoga ko me potajno privlači i nisam poželjela da osjetim njegov dah na vratu! Ali, kuc, kuc. Šta poslije toga? Srušiš ljubav, razumjevanje, poštovanje građeno godinama zbog jednog trenutka, ne čak ni jedne noći. Uzalud poslije uvjeravati i obećavati. Ako je povjerenje temelj veze, onda veza puca, oprostio ti ili ne.
Čak i kad pristaneš da pređeš preko svega, ostaće sumnja i strah koji će sve uništiti...
| « | Septembar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
"Dok žena plače, suzama sprema zasjede"