Kutak za odmor

Ovo je moj kutak za odmor... (što je očigledno).
Kad sam tužna, tužna sam.
Kad sam sretna, sretna sam.
Kad sam ljuta, ljuta sam.
Razočarana, razočarana.

Upravo zbog toga, biće svega u mom malom kutku...

Jupi... moj prvi post
2011/09/07,23:13

Konačno! Konačno da i ja dobijem svoje mjesto pod suncem nakon godina i godina. Nekako me ne drži mjesto ili jednostavno nisam našla neko gdje se osjećam kao kod kuće.

 

I baš, baš, baš imam potrebu da pišem pa bile to teme za plakanje, za smijanje, za obično "pražnjenje" nakon običnog ili pak, napornog dana na poslu. Nisam ja neki pisac. Pišem iz srca, onako, za sebe. Ne mislim na šta će ličiti kad završim niti volim da prekrajam rečenice i misli. Šta sam rekla-rekla!!! Ups, napisala. 

I, kao, pišem pjesme. I ono malo ljudi koji imaju privilegiju da ih pročitaju, i to svaku petnaestu, kažu da su dobre ali, ipak nisam ni pjesnik.

Mada, ne sporim činjenicu da sam, kao dijete maštala da upravo to postanem. I zanosila sam se mišlju da bih bila uspješna. Čak sam htjela da budem i novinar. Odgovorili su me. Jednog dana sam im zahvalna a drugog im zamjerim. Iz različitih razloga.

Ovo je, valjda, način da kompenzujem taj nedostatak, tu neugašenu želju za pisanjem. Kad pronađem one pričice zbog kojih sam se zanosila da mogu biti pisac, prosto poželim da ovako, amaterski, lupkam po tastaturi i budim ukućane taman kad utonu u najslađi san.

 

Pa eto, dobro vam došla moja malenkost...

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu
"Dok žena plače, suzama sprema zasjede"
eXTReMe Tracker