Kutak za odmor

Ovo je moj kutak za odmor... (što je očigledno).
Kad sam tužna, tužna sam.
Kad sam sretna, sretna sam.
Kad sam ljuta, ljuta sam.
Razočarana, razočarana.

Upravo zbog toga, biće svega u mom malom kutku...

Hvala ti...
2011/09/24,17:56

Živim 100 na sat poslednjih godinu dana. Trudim se da stignem na sve strane, da što više obaveza riješim za kratko vrijeme, da bi kasnije bilo lakše nositi se sa ostalim. Nije uvijek bilo tako. Znala sam i s noge na nogu da teturam i mislim kako ima vremena. A godine lete, traže svoje. Zato, kao što kaže ona narodna "Što možeš danas, ne ostavi za sutra".

 

Ali, pravdam se činjenicom da nisam imala neki prevelik razlog da požurim. Nisam imala nekoga sa kim sam planirala budućnost, bar ne neku blisku budućnost i mislila sam da će tako ostati još dugo, dugo. Pomirila sam se sa tim. A onda, negdje na pola tih laganih koraka, stigao si me, uhvatio za ruku i poveo putem ljubavi. Natjerao si me da ubrzam korak, da svjetlije gledam u sutra i vjerujem da za mene postoji sreća zvana ljubav i porodica.

 

I sada si moja podrška, guraš me da idem naprijed i završim sve što sam odlagala i trebala završiti prije nekoliko godina. Nije baš lako i jednostavno, ljubav daje krila ali poletjeti moraš sam. Zato neću lagati kako mi sve ide glatko otkad sam te upoznala i kako si zaslužan za sve što sam uspjela. Ali, jesi zaslužan što mi naši planovi daju elan da trčim a ne da hodam ili se samo prebacujem sa noge na nogu. Zaslužan si za iskren osmjeh i srce puno radosti jer tvoja prisutnost je ispunila moj život nečim što se riječima ne može opisati, osjećanjima koja se samo u očima mogu pročitati...

 

Volim te, ljubavi. 

Lj.

 

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu
"Dok žena plače, suzama sprema zasjede"
eXTReMe Tracker