Kutak za odmor
Ovo je moj kutak za odmor... (što je očigledno).
Kad sam tužna, tužna sam.
Kad sam sretna, sretna sam.
Kad sam ljuta, ljuta sam.
Razočarana, razočarana.
Upravo zbog toga, biće svega u mom malom kutku...
« Neurozna sam!!! | Main | Sreća je u malim stvarima »
Neobičan je tok događaja koji nas okružuju. Još je neobičnije koliko ih nismo svjesni u tom trenutku već nas sustignu nakon nekoliko sedmica, mjeseci ili čak i godina.
Nekada davno, prije skoro 7 godina bila sam ludo zaljubljena i beskrajno povrjeđena. Neko ko mi se kleo da me voli, kovao me u zvjezde i obećavao ljubav za cijeli život, vrlo brzo je pogazio svoju riječ i lomio me iznova i iznova. Padala sam i dizala se pune dvije godine i govorila sebi: "Nikada više". Vremenom sam naučila da se branim od njega, vremenom su nam se putevi razdvojili, nismo se sretali i bila sam naizgled spokojna. A onda se sretosmo, sasvim slučajno i čuh od njega ono što mi je trebalo da krenem dalje, priznao je da je on kriv za sve, da je shvatio da me je povrjeđivao. Kasnije se oženio, dobio je sina. Ponekad ga se sjetim uz neki neodređen osjećaj nostalgije, sjete i radosti. Voljela sam ga. Možda bih ga i danas voljela da je bilo drugačije.
Gledam oči malog dječaka, iste kao njegove. Gledam datum postavljanja slike - moj rođendan. Gledam vjenčanicu njegove supruge, datum - rođendan mog momka, budućeg muža. Kad se ja budem udavala, njemu će biti godišnjica braka.
I to shvatam ja, on nikada neće primjetiti. A koliko je toga skrivenog, onog što nikada ne vidimo a ne shvatimo da se dešava. Možda smo nekada sjedili na istoj klupi, stajali na istom mjestu a mimoišli se u pet minuta.
Oduzimao mi je dah, za tren me dizao u visine i spuštao na dno. Ali, ipak želim da ga pamtim kao onu mladalačku ljubav koju svi imamo, koje se sjetimo kad nam djeca porastu pa se upitamo, da li se možda druže a da mi to i ne znamo.
Komentari
Predivan post. Slično se događa i meni, slično pitanje sam se i ja prije par dana pitala da li smo mi to isto večer i u isto vrijeme u razmaku od par minuta prošli trgom, vodeći pod ruku onu drugu polovicu nesvjesni da je upravo srodna duša prošla korak iza ili ispred nas.Eh....
hHala sapoka, takav je valjda život. Uredi događaje a tebi samo ostaje da se pitaš da li je slučajnost ili sudbina
prelepo....
Znam
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa
siba i mlati
vrbama vetar cupa kosu.
Kuda cu?
U koji grad da svratim?
Dan je niz mutna polja prosut.
Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam, gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?
Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla
Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.
Da, mora da je tako.
Mika Antic
luna71, "za korak se mimoišli" a nikada nećemo znati :)
luna71, "za korak se mimoišli" a nikada nećemo znati :)
Eh, podsetila si me:
"Of all the gin joints in all the towns in all the world she walks into mine". :-)))
Prekrasan post. Ništa nije slučajno, znaš li? Ni te podudarnosti nisu slučajne. Možda ih je i on svestan. Moja prva ljubav je deci dao imena koja su parafraza na moje ime. Drugi mi je sa značajnim naglaskom rekao: Moja se žena zove isto kao ti.
Ne verujem u slucajnosti, sve to su "znakovi pored puta" samo se kasno procitaju.
Mada, cini mi se da i ta zakasnjenja stizu s razlogom, jednostavno mozda ti putevi nisu nasi koliko god izgledali savrseno.
| « | Decembar 2011 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
- Februar 2012 [7]
- Januar 2012 [3]
- Decembar 2011 [3]
- Novembar 2011 [1]
- Oktobar 2011 [3]
- Septembar 2011 [8]
