Kutak za odmor

Ovo je moj kutak za odmor... (što je očigledno).
Kad sam tužna, tužna sam.
Kad sam sretna, sretna sam.
Kad sam ljuta, ljuta sam.
Razočarana, razočarana.

Upravo zbog toga, biće svega u mom malom kutku...

Sjećanje
2011/12/28,22:00

 

Neobičan je tok događaja koji nas okružuju. Još je neobičnije koliko ih nismo svjesni u tom trenutku već nas sustignu nakon nekoliko sedmica, mjeseci ili čak i godina.

Nekada davno, prije skoro 7 godina bila sam ludo zaljubljena i beskrajno povrjeđena. Neko ko mi se kleo da me voli, kovao me u zvjezde i obećavao ljubav za cijeli život, vrlo brzo je pogazio svoju riječ i lomio me iznova i iznova. Padala sam i dizala se pune dvije godine i govorila sebi: "Nikada više". Vremenom sam naučila da se branim od njega, vremenom su nam se putevi razdvojili, nismo se sretali i bila sam naizgled spokojna. A onda se sretosmo, sasvim slučajno i čuh od njega ono što mi je trebalo da krenem dalje, priznao je da je on kriv za sve, da je shvatio da me je povrjeđivao. Kasnije se oženio, dobio je sina. Ponekad ga se sjetim uz neki neodređen osjećaj nostalgije, sjete i radosti. Voljela sam ga. Možda bih ga i danas voljela da je bilo drugačije. 

 

Gledam oči malog dječaka, iste kao njegove. Gledam datum postavljanja slike - moj rođendan. Gledam vjenčanicu njegove supruge, datum - rođendan mog momka, budućeg muža. Kad se ja budem udavala, njemu će biti godišnjica braka. 

I to shvatam ja, on nikada neće primjetiti. A koliko je toga skrivenog, onog što nikada ne vidimo a ne shvatimo da se dešava. Možda smo nekada sjedili na istoj klupi, stajali na istom mjestu a mimoišli se u pet minuta. 

 

Oduzimao mi je dah, za tren me dizao u visine i spuštao na dno. Ali, ipak želim da ga pamtim kao onu mladalačku ljubav koju svi imamo, koje se sjetimo kad nam djeca porastu pa se upitamo, da li se možda druže a da mi to i ne znamo.

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu
"Dok žena plače, suzama sprema zasjede"
eXTReMe Tracker