Ovo je moj kutak za odmor... (što je očigledno).
Kad sam tužna, tužna sam.
Kad sam sretna, sretna sam.
Kad sam ljuta, ljuta sam.
Razočarana, razočarana.
Upravo zbog toga, biće svega u mom malom kutku...
Pa dobro, idi! Evo puštam te iz srca
iako mi je žao što ćeš jednom biti samo prošlost,
ne boli me naša ljubav toliko
koliko me boli prolaznost.
Ne patim, ne brini! Ima smisla svako
novo jutro i svaki dan bez tebe što prođe,
samo me malo boli kad vidim
da sve na isto dođe.
U jednom trenutku vjeruješ u vječnost,
zatim te stvarnost probudi
a kad toliko vremena sa nekim provedeš
ne može srce da ne poludi.
A sad je kraj i sad smo, kao, prijatelji
a znamo oboje da to tako ne ide,
vrijeme će nas natjerati da postanemo stranci
i dovešće nam neke druge ljude.
To me i boli! Do juče si mi bio sve na svijetu
a ko zna šta sutra ćeš postati,
jednom će i ova tiha bol prestati,
tužno je što ćemo sve zaboraviti.
LiP, 2008
| « | Februar 2012 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | ||||
"Dok žena plače, suzama sprema zasjede"