Kutak za odmor

Ovo je moj kutak za odmor... (što je očigledno).
Kad sam tužna, tužna sam.
Kad sam sretna, sretna sam.
Kad sam ljuta, ljuta sam.
Razočarana, razočarana.

Upravo zbog toga, biće svega u mom malom kutku...

Šetnja
2012/02/04,14:01

 

Konačno je i moj grad osvanuo obučen u bijelo. Neki se raduju, neki baš i ne i razumijem i zašto. Ali, ja se radujem.

Sinoć sam sa svojim dragim šetala, smrzli su mi se prsti ali vrijedilo je. Taj čarobni prizor pahuljica kako plešu pod svjetiljkama, podsjeća me na djetinjstvo, kad već pada noć a mi se vraćamo iz škole, još uvijek naivni i uvjereni da je život samo med i mlijeko. 

Snijeg neumorno pada a nas dvoje, poput dva tinejdžera, guramo jedno drugo, pokušavamo se grudvati ali ne ide, suviše je suv. Svjetluca poput kristala i ja se oduševljavam, on me zeza a ja se, kao ljutim. Htio je da me gurne, uvalja u snijeg ali je u poslednjem trenutku primjetio zatrpane stubiće. Sreća. Pada mu pahuljica na trepavicu, ja je ljubim. Ljubim to drago lice i sretna sam što postoji, što je baš meni određeno da mi uljepša život. Šetamo našom ulicom, baš kao na početku kad smo, otkrivali jedno drugom svoje tajne, svoje želje i snove, nadanja...  

Prati me kući, a onda mora da se vrati svojoj, sam. Ja mu kažem da me ne mora pratiti, nije mi daleko, nije ni kasno. A on kaže: "Znam ja da ne moram". I to je dovoljno da zahvalim Bogu i sudbini na našem postojanju...

 

Lj.

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu
"Dok žena plače, suzama sprema zasjede"
eXTReMe Tracker