Kutak za odmor

Ovo je moj kutak za odmor... (što je očigledno).
Kad sam tužna, tužna sam.
Kad sam sretna, sretna sam.
Kad sam ljuta, ljuta sam.
Razočarana, razočarana.

Upravo zbog toga, biće svega u mom malom kutku...

Robovi modernog doba
2012/01/29,14:28

Kažu da smo slobodni, demokratija nam je to donijela. Da sami biramo svoj put i način života, da sami odlučujemo o svojoj sudbini. To je baš super, zar ne!?

U periodu djetinjstva, prije polaska u školu, roditelji su ti koji nam određuju šta ćemo i kada raditi. Oni odlučuju kad je vrijeme za ručak, za igranje, za gledanje crtanih filmova, spavanje. I kada bismo u, u tom periodu, imali mogućnost da kažemo šta želimo, oni bi se nasmijali i rekli: "Dječija posla". A možda je to jedina životna dob kada nam ograničenja ne smetaju jer, još uvijek, i nismo svjesni šta se zapravo dešava u našem okruženju već samo znamo da ne želimo da jedemo, da spavamo već da se igramo.

Dolazi vrijeme polaska u školu. Nametnute obaveze djetetu od sedam godina koje još ne zna ni šta ga je snašlo ali nekako se koprca u tom novom okruženju. Sada, pored roditelja dobijaju još jednog zapovjednika-učiteljicu. Ona odlučuje kada će učiti slova, kada brojeve a kada je vrijeme za fizičko, svima najzanimljivije. Ali, tako je od pamtivjeka pa se niko ne žali, što bi i današnja djeca.

 

Upis u srednju školu. Neki su već formirali svoje stavove i mišljenja i tačno znaju šta žele. Neki puštaju da drugi i dalje odlučuju za njih. Na kraju, veliku većinu i jednih i drugih, zadesi ista sudbina. Upišu školu koju ne žele jer u onoj za koju su zainteresovani, nema dovoljno mjesta. Ali, školovati se moraju pa uzimaju ono što je ostalo. 

 

Po završetku škole, odluka za upis na fakultet. Neki jedva čekaju nastavak učenja a neki su jedva dočekali kraj (m)učenja.

 

Dođe vrijeme za prvi posao. Zavisno od sreće, obrazovanja, iskustva i mnogih drugih faktora, pronalazimo posao, zadovoljavajući ili ne. Taj posao nam obezbjeđuje egzistenciju, omogućava osnivanje porodice, kupovinu stana ili kuće, odlazak na ljetovanje, zimovanje, uživanje u hobiju i razne druge povlastice. To je zato što danas vlada demokratija (grčki: demos – narod i kratia – vladati = narod vlada) i imamo pravo da biramo da li ćemo sebi da ugodimo ili ne jer mi smo vladari sopstvene sudbine i života.

Ali, šta se dešava, zapravo? Koji to posao danas omogućava da budemo slobodni? Slobodno vrijeme ima onaj ko nema posao. Čak i hrana košta, a kako ne bi luksuzni prohtjevi kao što je odlazak na more. Novac ima onaj ko radi, i to ako ima dobar posao, odnosno, solidnu platu. A velika većina ljudi od onih koji rade, rade između 10 i 12 sati dnevno, čak i vikendom za platu koja jedva pokrije troškove hrane i raznih dažbina državi koja ne prašta ni dan prekoračenja. 

Pa zar naše pravo da sami odlučujemo kako ćemo živjeti, postoji samo na papiru!? Izgleda da možemo odlučivati samo o tome koju egzotičnu destinaciju ćemo posjetiti u svojoj mašti...

 

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu
"Dok žena plače, suzama sprema zasjede"
eXTReMe Tracker