Kutak za odmor

Ovo je moj kutak za odmor... (što je očigledno).
Kad sam tužna, tužna sam.
Kad sam sretna, sretna sam.
Kad sam ljuta, ljuta sam.
Razočarana, razočarana.

Upravo zbog toga, biće svega u mom malom kutku...

Kako je to
2011/10/22,15:16

Kako je to kada napuštaš svoj način života i počinješ neki novi. Radujem se ja tome, nije da mi je žao ali nekako me uhvati nostalgija i pomalo strah. Sve će se promjeniti. Živjeću u drugoj kući, imati drugi namještaj, druge navike, drugi raspored obaveza.

Jutros sam razgledala svoju sobu, željela sam da upijem svaki kutak u čije sam spremanje unijela dio srca, razmišljala sam šta ću ponijeti sa sobom, gdje ću sve to staviti, hoću li imati dovoljno prostora. Nedostajaće mi čak i "veličanstveni pogled" na ljubičasti zid susjedne kuće, čak i ova rupa u zidu koja je nekada služila za provlačenje kablova, čak i pokvarene roletne i rasklimani ormar. Kad odem, moja soba više neće biti moja, čak i kad bi ostala identična kao sada.

Ali, to je sastavni dio života. Pričam to svom dragom ali on nema osjećaj kakav ja imam. Selio se više puta a ja nikada. Oduvijek živim u ovoj kući sa svojim roditeljima, volim svoj balkon i stepenice, volim svoju sobu i lako se vežem za stvari. 

Neće mi biti lako, to znam. Kako vrijeme odmiče, nekako me hvata strah iako sam mislila da neću osjetiti ni trunku tog osjećaja.

A dotukla su me pitanja jednog malog dječaka, mog bratića: "A kad se ti udaš, hoćeš li se ti i dalje prezivati G...? Hoćeš li se ti udati ili oženiti, jer ako se udaš, ti ćeš otići od nas i prezivaćeš se drugačije a ako se oženiš, ostaćeš sa nama! Može li da se ti oženiš, pa da ne ideš nigdje i da se prezivaš G..?"

 


 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu
"Dok žena plače, suzama sprema zasjede"
eXTReMe Tracker